U mnogim poduzećima diljem svijeta ponavlja se isti obrazac: osnivači i vizionari grade tvrtku desetljećima, stvaraju stabilnu bazu zaposlenika, a onda – s rastom poslovanja i pojavom novih tehnologija – dolazi trenutak prijeloma.
Stara ekipa: zaposlenici koji desetljećima rade na istom mjestu, poznaju tvrtku u dušu i imaju ogromno iskustvo. Oni nose sjećanja na početke i čuvaju osjećaj identiteta poduzeća. No, često se teško prilagođavaju novim tehnologijama, novim načinima rada i ubrzanom tempu globalnog tržišta. Iz njihove perspektive, “promjene” ugrožavaju sigurnost koju su gradili cijeli život.
Nova ekipa: mlađi zaposlenici, specijalisti i stručnjaci koji donose energiju, inovacije i suvremene metode – često uz potporu umjetne inteligencije, digitalnih alata i novih pristupa upravljanju procesima. Njihova je prednost brzina, kreativnost i želja za stalnim poboljšanjem. Ali, vrlo brzo nailaze na zid: otpor, emocionalne barijere i neizgovoreni strah starijih kolega da će njihov rad postati “zastarjel”.
Osnivač ili lider: u toj dinamici, osnivač tvrtke ili direktor obično igra ključnu, ali i najtežu ulogu. On ili ona vidi širu sliku, shvaća potrebu za promjenama, ali istovremeno nosi lojalnost prema onima s kojima je tvrtka građena desetljećima. To stvara začarani krug – tvrtka raste, zahtjevi tržišta rastu, ali unutarnji kapacitet organizacije ostaje zarobljen u prošlosti.
Ovaj fenomen nije specifičan za jednu zemlju ili industriju. Susreće se svugdje: od malih obiteljskih poduzeća do međunarodnih koncerna. Stručnjaci za organizacijski razvoj prepoznaju ga kao “krizu profesionalizacije” – trenutak kada poduzeće mora prijeći iz faze pionirskog rasta u fazu profesionalnog upravljanja procesima, ljudskim resursima i znanjem.
Ako se taj trenutak propusti, posljedice mogu biti ozbiljne: mladi stručnjaci odlaze jer ne mogu realizirati svoj potencijal, a poduzeće se usporava u globalnoj konkurenciji. S druge strane, ako se promjene uvedu prebrzo i bez empatije, dolazi do raskola i gubitka vrijednog iskustva starijih generacija.
U eri umjetne inteligencije, digitalizacije i globalne konkurencije, tvrtke ne mogu živjeti od prošlih pobjeda. Potrebna je sinergija iskustva i inovacije. Oni koji to uspiju, ne samo da osiguravaju vlastitu budućnost, nego i stvaraju radno okruženje u kojem različite generacije surađuju – umjesto da se međusobno koče.
